Jesmo li na pragu nove prekretnice u ekonomiji?

Long story short

• Stopa nezaposlenosti doseže povijesne razine u SAD-u
• Fiskalna ekspanzija od 2500 milijardi dolara treba pomoći posrnulom gospodarstvu
• Ukazuju li razmjeri krize na ekonomsku revoluciju iza ugla

Nova Velika depresija?

Ekonomska kriza uzrokovana koronavirusom nezapamćen je događaj u povijesti. Svjesni smo da će ova kriza biti hot tema u godinama koje slijede, pa će tako buduće generacije brucoša umjesto o krizi 2008. pričati o krizi 2020.

Kada je američki ministar financija prije mjesec dana izjavio da bi stopa nezaposlenosti mogla dosegnuti 20%, govorilo se da je postotak pretjerano visok. Danas je pak obrnuta priča. 

Od početka koronavirusa oko 26 milijuna ljudi postalo je nezaposleno, procjenjuje se da je trenutna stopa oko 17% i pitanje je vremena (ako se trend nastavi), kada će stopa nezaposlenosti prijeći magičnih 25% koliko je iznosila u doba Velike depresije.

?Za štrebere: Stopa nezaposlenosti (oznaka: u) je udio broja nezaposlenih osoba u ukupnoj radnoj snazi. Radnu snagu još zovemo i radno aktivno stanovništvo, a čine ga zaposlene i nezaposlene osobe (koje traže posao, prijavljene su na Zavodu i spremne prihvatiti posao ako im se ponudi). Znači ne oni koji traže posao, a nadaju se da ga neće naći :).

Izvor

? Naučili smo iz povijesti: Nakon Velike depresije došlo je do potpunog preokreta u svijetu ekonomije. Smithova ideja nevidljive ruke koja savršeno kontrolira tržište pokazala se neefikasnom u uvjetima ekonomskog kraha, a kejnezijanska revolucija postavila je temelje današnje ekonomske politike i teorije.

Već su negativne kamatne stope na državne obveznice navele mnoge da se upitaju vrijede li i dalje postulati koje je Keynes postavio. Mjere koje vlade i središnje banke mnogih zemalja na svijetu poduzimaju u jeku korona epidemije, samo su dali dodatan legitimitet tome pitanju. Na kraju, čak je i kumicama s placa bilo čudno kad su na televiziji čuli da je cijena nafte otišla u minus… Kaj, sad nam budu plaćali da se vozimo autom? 

Pogledajmo o kakvoj se krizi danas radi i jesu li odgovorne osobe pripremile kante ili kanadere ? za sanaciju požara koji se, bar se tako čini, nezaustavljivo širi.

Kriza ponude

Osnovni ekonomski model je model ponude i potražnje. Koronavirus je prije svega pogodio stranu ponude:

• Temelj proizvodnje su zaliha sirovina i materijala. Kako je velik dio resursa smješten u Kini, pogođeni su lanci nabave i normalan proces proizvodnje je otežan.
• Zbog zdravstvenih razloga i epidemioloških preporuka, dobar je dio tvornica morao radio smanjenim kapacitetom.
• Pad ekonomske aktivnosti, kako tvornica tako i pojedinaca koji ostaju kod kuće, doveo je do nezapamćenog pada cijena nafte?️.

Budući da se danas bavimo američkim gospodarstvom, treba podcrtati koje su grane najizloženije ovoj krizi, te u kojima je za očekivati daljnji rast broja nezaposlenosti. 

• Naftna industrija – zbog pada potražnje za naftom mnogim je američkim naftnim kompanijama proizvodnja postala neisplativa (⅔ potražnje za naftom stvaraju transportna vozila, a putuje se 90% manje). To možda nije toliki problem za SAD kao državu jer ima diverzificirano gospodarstvo, no neke proračuni nekih saveznih država doslovno počivaju na nafti (Texas, Aljaska…)
• Uslužne djelatnosti – restorani, hoteli, turizam općenito (što za sobom veže i zrakoplovnu industriju).
• Sportska industrija – odgođena su mnoga sportska natjecanja. Najčešće se provlači priča o Olimpijskim igrama i održavanju pojedinih prvenstava. No, bez posla su ostali i ljudi na održavanju dvorana i stadiona, fast food objektima u/oko stadiona, čistačice, dovode se u pitanje i medijska prava, sponzorski ugovori… Namjerno sam napisao sportska industrija, jer se o količini novca koja se vrti u sportu komotno može napisati poseban članak.
• Autoindustrija – izrazito ovisna o kineskim sirovinama, ali i o kineskoj potražnji za konačnim proizvodom.

Da sumiram, ponuda potražnje znači da smo i dalje u fazi u kojoj prosječan Amerikanac ima dovoljno novca da večera u restoranu, noći u hotelu u drugoj saveznoj državi, ode na Super Bowl ili kupi novi SUV, no pitanje je može li mu se to dobro/usluga isporučiti.

Vatrogasne mjere fiskalne politike

Govoreći o fiskalnoj politici, pogledajmo koje su mjere fiskalne politike donesene i zašto.

?Za štrebere: Fiskalna politika je mehanizam kojim vlada preko državne potrošnje i porezne politike regulira ekonomsku aktivnost zemlje. Ekspanzivna fiskalna politika znači smanjenje poreza ili povećanje državne potrošnje u svrhu stimulacije ekonomije. Restriktivna fiskalna politika znači povećanje poreza ili smanjenje državne potrošnje u svrhu destimulacije ekonomije.

Očigledno je da u ovakvim uvjetima, fiskalna politika mora biti ekspanzivna. Izbor je dakle jedino između smanjenja poreza i povećanja državne potrošnje.  

?Za štrebere: Što bi bilo kad bi bilo? Smanjenje poreza imalo bi snažan učinak, no samo kratkoročno. Stanovništvo bi s obzirom na veći raspoloživi dohodak povećalo svoju potrošnju (više para, više se kupuje), no s vremenom “naučeni” na novi dohodak, sve veći dio počeli štedjeti. Povećanje državne potrošnje kratkoročno ima slab učinak, no bilo koja državna ulaganja nose snažne buduće koristi.

Pogledajmo kako je u dva navrata raspoređen iznos od 2,5 bilijuna dolara (2000+500 milijardi dolara), koji su Amerikanci upumpali u gospodarstvo kako bi pokušali stvoriti pozitivni šok:

Izvor – vlastita obrada podataka

Podcrtao bih dvije stvari – UBI i naknade za mala poduzeća:

• UBI = osnovni dohodak. Sjećaš li se našeg članka otprije skoro 3 mjeseca, kada smo objašnjavali ideju osnovnog dohotka? Ko da smo znali što će se dogoditi.  Danas svatko tko zarađuje manje od 75000$ godišnje u SADu  ima pravo na jednokratnih 1200$, a obitelji dobivaju i po 500$ za svako dijete. 
• U drugoj financijskoj injekciji, najveći je dio novca usmjeren na mala poduzeća. To svakako pokazuje kako su bez obzira na brojne multinacionalne kompanije sa sjedištem u SAD-u, mala i srednja poduzeća SMEs (Small and Medium Enterprises) i dalje motor američkog gospodarstva. 

Usporedimo brojke

• Idemo za kraj staviti 2,5 bilijuna dolara u neku perspektivu, da vidimo o koliko se velikom financijskom planu zapravo radi:
• Financijski plan za ublažavanje posljedica krize iz 2008.g. iznosio je 831 milijardu dolara, što je tada iznosilo oko 5% BDP-a.
• Budući da BDP SAD-a danas iznosi oko 22 bilijuna dolara, to znači da je sadašnji financijski plan za spas gospodarstva vrijedan oko 10% BDP-a.
• Zbog izglasavanja ovog plana, a i bez njega je bio predviđen manjak u proračunu; očekuje se da će proračunski deficit SAD-a ove godine iznositi 4 bilijuna dolara (otprilike iznos 190 proračuna RH)

?Proračunski deficit jest situacija u kojoj su državni rashodi (G) veći od državnih prihoda (T). Država svoj proračunski deficit financira zaduživanjem.

Gledajući samo brojke na strani fiskalne politike, jasno je da se susrećemo s velikom prijetnjom za svjetsku ekonomiju. Mjere koje se poduzimaju neusporedivo su veće čak i u odnosu na nedavnu krizu iz 2008.g. E sad, kao i uvijek u životu, možemo situaciju promatrati s dva gledišta:

• Optimistično – ekonomske mjere koje se donose pokrenut će gospodarstvo, a pandemija koronavirusa uskoro će završiti pa je oporavak moguć već u sljedećem kvartalu.
• Pesimistično – ekonomske mjere kolikogod nužne samo produbljuju spiralu konstantnog zaduživanja, pa će tako i ova kriza imati obilježja one iz 2008.g.

Istina je negdje između ova dva pola, činjenica je da ekonomske mjere i mnogi povijesni fenomeni koje vidimo prvi puta vrlo lako mogu donijeti revoluciju cijele ekonomije kao znanosti. Svakako, zanimljiva vremena za baviti se ekonomijom. ?‍?