[MATEMATIKA] Sve što moraš znati o ispitu iz matematike! + 3 primjera ispita
29. lipnja 2020.
![[MATEMATIKA] Sve što moraš znati o ispitu iz matematike! + 3 primjera ispita](https://dev.streberaj.hr/wp-content/uploads/BLOGPOST_VIZUALI_4_1.jpg)

Long story short
O financijskoj poluzi se stalno priča na raznim kolegijima s EFZGa (i drugih ekonomskih fakulteta) kao što su: poslovne financije, investicijska analiza, analiza financijskih izvještaja. Zato ćemo se prvo prisjetiti što kaže teorija.
Orsag, Poslovne financije (703-709.str).
Financijska poluga ili samo poluga, rabi se kao sinonim za zaduživanje poduzeća, odnosno financiranje nekog posla visokim udjelom dugova. ?
+ Prednost uporabe poluge nastupa u slučaju da su zarade ostvarene poslovanjem financiranim dugom veće od kamata koje se plaćaju vjerovnicima. Tada će taj višak zarada nad kamatama pripasti vlasnicima dioničkog društva. ?
– Nedostatak uporabe poluge jest dodatni financijski rizik koji se ogleda u opasnosti da se neće ostvariti dovoljne zarade za pokriće fiksnih rashoda zaduživanja (kamata). Također, uporaba financijske poluge multiplikativno povećava nestalnost (volatilnost) dionice. ?
Financijska poluga ili korištenje poluge je samo fancy naziv za izraz zadužiti se. Pravilo financijske poluge poduzeća mogu profitirati ako upregnu malo i tuđu lovu (banke i drugi vjerovnici), a ne samo lovu vlasnika (dioničari u d.d. ili vlasnici u d.o.o.). Generalno gledajući, zaduživanje može biti supeeer stvar, ako se koriste pametno i odgovorno.
S druge strane, dobro je nekad ostaviti si i malo lufta sa zaduživanjem.
Tipa – ciljaš strukturu kapitala uz 40% dugova, ali se zadužiš do nekih 35%, kako bi ti ostalo prostora (aka. rezervni kreditni kapacitet) ako se na tržištu pojavi neka dobra prilika. Tako bi se poduzeća trebala ponašati i to je racionalno.
Ipak, američka su poduzeća u posljednjem desetljeću zanemarivala ta pravila i moguće nedostatke zaduživanja…
Evo najbolji primjer što nije baš pametno raditi s kreditima. Čak 50% slobodnih novčanih tokova S&P 500 poduzeća koriste za buyback mehanizme (kojima se nekada umjetno napuhuje) cijenu svojih dionica. A puno te love je dolazilo upravo iz kredita. Kužiš kaj to praktično znači? Poduzeća su kredite ? koristila da bi uložila sama u sebe!
Dobra fora, jel da?
– Dobar dan, mi bi uzeli kredit? – Ulažete u novu tvornicu? – Ma ne, kupit ćemo vlastite dionice. – Nema problema, ispunite ovaj obrazac i stisnite “B” na redomatu!
?Za štrebere: Buyback mehanizmom poduzeće otkupljuje vlastite dionice s burze, čime one postaju trezorske (nemaju pravo glasa), a zbog “umjetno” povećane potražnje za dionicama cijena preostalih dionica poraste.
Naravno, na tome su najviše zarađivali menadžeri ?? kroz menadžerske opcije. Kod nekih zrakoplovnih kompanija se čak po 96% slobodnog novčanog toka ulagalo u buyback.
Možda je Boeing ipak trebao malo više staviti sa strane – ono, za slučaj da neki kreten u Kini pojede šišmiša ??
Zašto se neka poduzeća ponašaju tako… khmmm… bahato?
Široko je uvriježena fraza too big to fail. Prema toj teoriji, neke multinacionalne kompanije ne moraju se brinuti o bankrotu. Ako dođe do …khmm… sranja, država će uskočiti s nekom lovom (bailout), jer bi njihova propast imala snažne posljedice za gospodarstvo.
Pogledajmo samo ovih 500 milijardi dolara pomoći ? uslijed koronakrize, nije ni čudo da su poduzeća počela doživljavati FED kao vlastiti bankomat ?.
Nisu se američka poduzeća uvijek tako ponašala. Nakon krize 2008.g. FED je jeftine kredite davao samo provjerenim i sigurnim bankama i poduzećima. Ipak, s vremenom se pojavio višak para ? na financijskom tržištu, pa su banke počele kreditirati i malo lošija poduzeća. Živjelo se u atmosferi da je dug korisna i dobra stvar (šta god da radiš s njim), krediti su bili jeftini i pare se dijelilo šakom i kapom.

Rezultat?